Ivica i Marica su djeca siromašnog stolara. Bojeći se od gladi, stolarova žena (Ivici i Marici maćeha) nagovori oca da odvede djecu u šumu, te ih tamo ostavi. Ivica i Marica čuvši njihov plan odluče bacati mrvice kruha. Nažalost, gladne šumske životinje pojedu mrvice, te Ivica i Marica ostanu izgubljeni.
Tako lutajući šumom, odjednom naiđu na kuću napravljenu od kruha (u kasnijim verzijama materijal varira od čokolade pa do marcipana), sa šećernim prozorima. Vlasnica kuće, stara žena, pozove ih i nahrani. Međutim, ta žena bijaše vještica, koja je napravila takvu kuću s namjerom primamljivanja i blagovanja djece. Ona zarobi Ivicu, a od Marice napravi služavku. Dok se spremala skuhati Ivicu, naredi Marici da pogleda u lonac i vidi je li sve spremno za pečenje.
Marica, posumnjavši da bi je starica mogla prevariti i skuhati, namami staricu da sama pogleda, što joj omogućuje da zatvori vrata i oslobodi brata. Uzevši dragulje iz vještičine kuće, oni pođoše doma naći se s ocem kojem je u međuvremenu umrla žena. On više ne mora brinuti o gladi.